BOG ŽURIM, NAZOVI ili REPLIKA STOLJEĆU

( Objavljeno je tridesetak kritika i osvrta po raznim tiskovinama i tome slično )

EDEN I SADAŠNJOST

(Olga Vujović – KULISA.eu – 16.03.2010.)

... Bog žurim, nazovi s podnaslovom ili replika stoljeću u znaku je dvojnosti odnos između edenskog razdoblja Adama i Eve te sadašnjosti, između glumaca i redatelja, profesionalnog i privatnog života, groteske, satire i podsmiješljivosti s jedne te osjećajnosti i poetskim nadahnućima s druge strane. Tekst obiluje duhovitim i dovitljivim zapažanjima...

Redatelj Zoran Mužić ujedinio je svoje znanje režiranja lutkarskih ( prvi dio predstave s lutkama Gordane Krebelj ) i glumačkih predstava ne kočeći glumce u njihovim probrazbama. Pero Juričić glumi lik Redatelja, nesumnjivo pamteći kroz vlastito iskustvo redateljske manire. No iako ima ponešto ironije, ima tu i puno simpatije za jednu poetsku dušu koja se teško miri s brutalnim vremenom u kojem ne postoji niti jedan slušatelj njegove pjesme osim njega samoga. Ta pomirenost s neprihvaćanjem, nesposobnost pri zaustavljanju grubosti utkana u stihove završne pjesme " A tebe nema a tu si / nit je ikada bilo / a svugdje si" pokazuje kako Mijačikina priča ima većih ambicija od zapisa sadašnjosti.

... Helena Minić bila je sve što treba – histerično poslovna žena, šašava partijanerica, frustrirana glumica, izbezumljena televizijska konzumentica... Mimikom, govorom tijela, preciznim replikama dala je besprijekornu igru zbog koje ću nestrpljivo čekati njezina buduća ostvarenja. Svedružić ju je odlično pratio; zbog prirode lika suzdržaniji, on je serijom sitnih gesti poput okretanja očiju ili pogleda krišom u mobitel dao tip današnjeg izbezumljenog glumca, rastrganog između kazališta i snimanja popularnih serija, između umjetnosti i novca. Kao što je pisao Meša Selimović "Čovjek je uvijek na gubitku", pa kada izađemo nakon hihotanja s predstave "Bog žurim, nazovi" malo se i rastužimo. Eto to ti je grdelin! 

KVALITETA S MARGINE

(Andrija Tunjić – "Vijenac" – 25.03.2010.)

...Ima "smrada" i mirisa, ima licemjerja umotana u kojekakve eufemizme, dakle svega čega i u životu, osobito našem današnjem... Mijačiku zanima mali čovjek okružen svim ljudskim sitnicama i krupnicama, pa i drekom. Nije kao većina hrvatskih dramopisaca.

U Bog žurim nazovi ili replika stoljeću, opće, društveno i ljudsko prerasta u problem režiranja životne predstave. Režirajući predstavu o kazalištu i onima koji ga stvaraju redatelj Mužić iz teksta je izvukao sve što je trebalo da se uobliči blaga društvena satira, gdje je sve podredio nalaženju smiješnoga persiflaži, ironiji i sarkazmu..

...Glumci su inače temelj na koji se redatelj u svakom trenutku oslanjao, oni su pokretač svih zasluga...Njih četvero; redatelj Pero Juričić, zatim Helena Minić ( Eva, glumica Zrinka, mony, Odgajateljica), Davor Svedružić (Adam, glumac Tomislav, Mike, Zvonko, Frane) i Davor Popović (osoba od svjetla i tona), funkcioniraju kao partneri i kao kreatori svih tih uloga. Osim što inventivno i uvjerljivo igraju spomenute uloge isto tako nadahnjuju redatelja predstave u predstavi, inače životnog gubitnika, kojeg odlično igra Pero Juričić.

PREDSTAVA U PREDSTAVI

(Joško Lopar – "Makarsko primorje" – 27.07.2010.)

Pozornica ljetnog kina bila je u subotu 24. srpnja doslovce ispunjena do posljednjeg mjesta i tražila se karta više. Kazališna predstava Ivice Mijačike "Bog žurim, nazovi" izazvala je rijetko viđeno zanimanje makarske javnosti. Replika stoljeću, kako još nazivamo najnoviju Mijačikinu predstavu, bitno je različita od "Poletija grdelin iz žuja", ali još uvijek sadrži prepoznatljivu količinu satire i pomalo gorkaste komedije koja samo na prvi pogled može djelovati jednostavnom. Redatelj Zoran Mužić, te glumački trio, Helena Minić, Davor Sveružić i Pero Juričić, za ono što smo vidjeli i čuli zaslužuju sve pohvale. Osobito se to, neka se ostali ne naljute, odnosi na Helenu čija je enrgična i vatrometna gluma naprosto osvajala iz dijaloga u dijalog, iz pokreta u pokret.
...Bravo Mijačika, bravo redatelj, bravo glumci!

MAKARANI DOBRO "KONZUMIRALI" VRLO ZAHTJEVNU PREDSTAVU

(Ružana Kovač – Makarska kronika – 27.07.2010.)

... Koliko smo u današnjici i nemilosrdnom tempu svakodnevice otuđeni od sebe samih i bliskih nam ljudi, jesmo li sretni, odakle dolazimo, kuda idemo, pristajemo li na razne kompromise samo kako bismo udovoljili kurtoaznim postulatima "ispravnog života" tek su neke od misli koje se provlače u izvrsnoj izvedbi glumaca Teatra Grdelin

...oni koji poznaju rad Ivice Mijačike znaju kako je njegov svojevrsni zaštitni znak progovoriti o ozbiljnim problemima današnjice kroz ponekad možda i grublju zezanciju, nerijetko "ukrašenu" cinizmom i satirom.

Kompleksnost ovog djela, u kojem se poput Babuški kriju predstava u predstavi, teško je prenijeti u jednom osvrtu... Pa ako gledatelj i ne pronađe odgovore na sva postavljena pitanja i možda ne shvati svaku Mijačikinu misao, zasigurno će uživati u maestralnoj izvedbi glumačkog trojca Helene Minić, Davora Svedružića i Pere Juričića.

PREDSTAVA U PREDSTAVI

(Jelica Farkaš – Zadarski list – 05.12.2010.)

Ljubitelji kazališne umjetnosti u Biogradu mogli su uživati u još jednoj u nizu kazališnih predstava. Riječ je o dopadljivoj predstavi kazališta Grdelin "Bog žurim, nazovi ili replika stoljeću", autora Ivice Mijačike.

... I dok igraju, točnije pripremaju grotesknu predstavu o Adamu i Evi, koji bježe iz raja i pojavljuju se u sadašnjosti, usput se njihove uloge mijenjaju te nastaju nove scene koje se bave i njima samima. Suradnja triju kazalištaraca i njhove osobne priče čine novu dimenziju... Iako je riječ o samo tri glumca, stvara se dojam, da ih je puno više. Likovi se mijenjaju, tako i dijalozi, a poezija, humor i vic oruđe su s kojim glumci pojačavaju svoju priču, ali i približavaju gledatelju na humoristično satirični i poetski način. Tako su podrugljivost na mentalitet i običaje suvremenog čovjeka, te općenito ironija životne uhodanosti, kao i trgikomičnost nesnalaženja pojedinca u njemu, dodatno pojačani do apsurda, što je i dodatna draž ove predstave...

Sve to, dakako, ne bi bilo tako upečetljivo bez vrhunske interpretacije vrsnih glumaca, a prije svega izvrsne i razigrane Helene Minić, koja je u predsatvi dočarala nekoliko različitih likova, te doslovno oduševila Biograđane. Ništa manje u svojim kreacijama nisu bili i glumci Davor Svedružić i Pero Juričić.

ISPRAZNOST ŽIVOTA I KAZALIŠTA

(Bojana Čustić Juraga – "Glas Istre" – 06.12.2010.)

Pulska publika, a u kazalištu je bilo petstotinjak gledatelja, odlično je primila "Bog žurim, nazovi" s izvrsnom Helenom Minić te njenim ravnopravnim partnerima na sceni – glumcima, Davorom Svedružićem i Perom Juričićem.

...to je predstava u predstavi o predstavi. Ima tu, uz ostalo, i lutkarskog kazališta (dojmljiv početak s Adamom i Evom u rajskom vrtu) elemenata vodvilja i još koječega, a stalna je igra na rubu apsurda.

...Smijeh iz publike je stalni lajtmotiv... Ima tu i puno ironije, tu i tamo trgikomedije, smiješnih "životnih" priča, pokoji vic... I sve tako do lirskog kazališnog završetka. Tužnog suočavanja sa životom i kazalištem u kojem redatelj kao tužni klaun ostaje bez svojih glumaca. Oni koji su se cijelo vrijeme smijali – više to ne čine.